FUCK THE POLICE AND GOVERNMENTS
19.06.2007., utorak
26.05.2007., subota
|
|
23.05.2007., srijeda
Vikinški rječnik
|
Aegir - jedno od tri morska božanstva - Agir, Njord i Mimir - div koji vlada morima sa ženom i sestrom Ran pod morem uz otok Hlesey. Imali su devet kćeri, valove. Također je oslovljavan i sa Hler ili Gymir. On je Miskorblindijev sin, a njegova braća su Logi i Kari. Ne ubraja se u staru dinastiju bogova, kao ni Asire, Vanire, divove, patuljke ili vilenjake. Smatra se svemogućim u svom okružju. Bio je poznat po dobroćudnosti, bogatom gostoprimstvu i zabavljanju ostalih bogova. Počeo je proizvoditi pivo bogovima nakon što mu je Thorr donio dovoljno velik kotao. Svake zime bi bogovi kod njega pili pivo. Umjesto da upali vatru baklji, prosipao bi zlato po podu svog podvodnog dvorca i tako dobijao svjetlost, stoga se zlato naziva Aegirovom vatrom. U dvorcu je imao dvojicu sluga, Fimafenga i Eldira. Aegirove kćeri - pretpostavlja se da su Heimdallove majke, to su devet valova - Himinglava (Nebeski Sjaj), Dufa, Blodhughadda (Krvavokosa), Hefring (Rastuća), Udhr, Hronn, Bylgia, Bara i Kolga (Hladna). Agishjálmr - Aweov šljem, simbol zaštitne magije kojeg su nosili rani Vikinzi. Nošen među očima je označavao nepobjedivost i sijao strah među neprijateljima. Danas ga nose sljedbenici Asatru-religije kao amulet za zaštitu. Asir - klan bogova koja obitava u Asgardhru pod Odhinnovim vodstvom. Ovdje se ubrajaju Balder, Bragi, Forseti, Frigg, Heimdall, Idunn, Sif, Thorr, Ull, Vali i Vidar. To su božanstva savjesti, mudrosti i neba, u odnosu na Vanire, bogove Zemlje, biološkog ciklusa i općenito života. Alcis - božanstva blizanci, sinovi boga neba. Aldsvider, Alsvidh - "Potpuno Bijeli", konj koji vuče kola u kojima se nalazi mjesec po nebu. Drugi je Arvak. Alf - vilenjaci, bića sa magičnim moćima koja žive u prirodi. Postoje vilenjaci svjetla, Ljossalfi, stanovnici Ljossalfheimra kojim vlada Freyr; crni vilenjaci, Svartalfi i vilenjaci tame ili patuljci, za koje se smatra da su crni kao katran. Vjeruje se da su to duhovi mrtvih muških predaka. Alfadhir, Alfodhr - "All-Father", jedno od brojnih Odhinnovih imena. Alfheim, Alfheimr, Ljossalfheimr - svijet vilenjaka svjetlosti kojim vlada Freyr. Alfrigg - jedan od četiri patuljka koji su Brisingamen dali Freyi u zamjenu za korištenje njene plodnosti. Alfrodul - Solina kći koja će voziti kola Sunca nakon Ragnaroka u majčin dom. Alviss - patuljak kojemu su bogovi obećali Thrud, Thorrovu kći bez njegovog znanja. Kad je Thorr saznao za to, izazvao je Alvissa na dvoboj znanja i mudrosti koji je potrajao do zore, čije su zrake okamenile patuljka koji nije ušao u podzemlje. Ovo je jedina situacija u kojoj Thorr ne poseže za svojom snagom, već upotrebljava lukavost. Amber - jantar; nakon što je Freya ostala bez Odhra, nije mogla prestati plakati. Suze koje su pale na tlo, pretvorile su se u zlato a one koje su pale na stabla u čisti jantar. Amsvartnir - "Crno-crveni", ime jezera na otoku Lyngvi na kojem je Fenrisa napokon uspio zatočiti Tyr. Andhrimnir - "Garavi", kuhar koji kuha za Einherjare u Valhalli. Andlangr - "Produženi", ime drugog raja, za koji se mislilo da se nalazi na jugu i na nebu vidljivom iz Midgarda. To je vjerojatno kršćanska preinaka. Andvaranaut - prsten koji je Sigurd uzeo od Brynnhild da bi ga dao Gudhrun. Andvari - “Pažljivi”, patuljak čije je blago ukrao Loki da bi platio Otterovu ucjenu. Blago je uključivalo i prsten koji je donosio bogatstvo nosiocu, no ako to nije bio patuljak, bio bi proklet za sva vremena. Donio je smrt Hreidmaru, Fafniru, Reginu i Sigurdu. Angerboda, Aurboda - čudovišna Lokijeva žena, majka vuka Fenrisa, Hel i Jormungand. Prema nekim izvorima je također žena diva Gymira i Gerdina majka. Annar - drugi suprug Noći, otac Zemlje. Arvak - konj koji vuče kola u kojima se nalazi Sunce po nebu. Drugi je Alsvidh. Asa-Thorr - drugo ime za Thorra. Asatru - predkršćanska religija naroda sjeverne Europe. Ime dolazi od "ase" što znači "od bogova" i "tru" što znači odanost. Asgardhr - zemlja bogova Asira, jedan od devet svjetova, na vrhu svih preostalih u kojem svaki bog i božica imaju palače. Sa Midgardom je vezan Bifrostom, a okružen je zidinama koje je gradio div. Ask - prvi čovjek kojeg su stvorili Odhinn, Vili, i Ve od drveta nađenog na obali. Supruga mu je Embla. Atridhr - "Napadač", jedno od Odhinnovih imena. Audhr - sin Naglfari i Nott. Audhumbla, Audhumla - praiskonska šuta krava rođena u nastajanju svijeta, kad je nastajao i Ymir koji se hranio njenim mlijekom. Osvježavala se slanim kapima leda koje su tekle Ginnungagapom, lizanje leda je otkrilo Burija, prvog boga. Aurgelmir - prema Vafthruthnir najstariji div. Drugo ime za Ymira. Aurvangar - domovina patuljaka. Aurvandil - Goin suprug. Iz Jotunheima ga je iznio Thorr u košari iz koje je stršala njegova zaleđena noga, koju je uzeo Thorr i bacio na nebo gdje je postala zvijezda, Aurvandilovo stopalo. Austri - jedan od patuljaka koji drže kutove Ymirove lubanje - Austri, Vestri, Nordhri i Sudri ili Istok, Zapad, Sjever i Jug. Awl - patuljak, brat Sindri i Brokkra, patuljaka koji su izradili Brisingamen. Ima još samo što ču to objavit neki drugi put, kad mi dosadi oGame |
20.01.2007., subota
Tor
|
Nordijski bog Tor najstariji je Odinov sin. Majka mu je Jord (Zemlja). Žena mu je Sif s kojom ima sina Modija, dok s divicom Jarnsax ima sina Magnija i kćer Trud. Njegovi će sinovi živjeti i nakon Ragnaroka i naslijedit će očev čarobni malj Mjollnir. Ima i posinka Ulla, sina Sifinog.Pojavljuje se pod mnogo imena: Asator, Einridi, Jofur, Lorridi ili Hloridi, Veur, Vingnir, Vingtor, Okutor... Živi u palači Bilskirnir u Trudvangu ili Polju snage u Asgardu. Sluge su mu Tjalfi i Roskva. Tor vlada nebom i rukovodi gromom, munjom, vjetrovima, kišom; otud njegova omiljenost u narodu te se smatra bogom običnih ljudi. Najjači je od svih bogova te čuva svijet od divova koji ga ugrožavaju, čuva i svijet bogova Asgard i svijet ljudi Midgard. Vrlo je vjerojatno bio svojevrstan uzor skandinavskim muškarcima: crvenokosi, bradati bog, vrlo istaknute muskulature, pravedan, pouzdan zaštitnik, iako vrlo temperamentan i nagao. Voli puno i dobro jesti i piti, dobrodušan je i veseo. Vozi se nebom i zemljom u kolima što ih vuku dvije koze Tanndgnjost i Tanndgrisnir, odnosno Škripalo i Škrgutalo, koje po potrebi zakolje i pojede njihovo meso, a potom svojim maljem blagoslovi njihove kosti te koze ponovno ožive. Tor posjeduje i tri dragocjenosti, malj Mjollnir ili Munja koji je napravio patuljak Sindri (ili patuljak Eitri uz pomoć patuljka Brokka; malj nikada ne promašuje cilj i uvijek se vraća vlasniku, a može se i smanjiti tako da ga nosi u njedrima. Ima i željezne rukavice koje mora nositi da bi mogao upravljati Mjollnirom, a tu je i pojas Megingjord koji, kad ga opaše, udvostručuje njegovu golemu snagu. |
12.01.2007., petak
Mitologija
|
Sotona Sotona (heb. satan; aram. lat. Sátanas) znači protivnik: optužitelj, dok se u religiji on se smatra palim anđelom, demonom, vragom ili manjim božanstvom. U abrahamskim religijama (židovstvo, kršćanstvo, islam) Sotona je nadnaravno biće koje je utjelovljenje zla. Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis (arap. %(DJ3) ili Šejtan (arap. 4J7'F), a bio je poglavica Đina, posebne vrste duhova prije svoje pobune i pada. Sam Isus Krist dva ga puta zove knez ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30). U umjetnosti i literaturi Sotona je poprimao razne oblike kroz povijest. Prema jednoj interpretaciji u Knjizi Postanka, Sotona je bio prikazan kao zmija koja uvjerila Evu da pojede zabranjeno voće. Najpopularniji oblik koji se zadržao do današnjih dana jest oblik koji je imalo starogrčko božanstvo Pan; tj. polu-čovjek polu-koza, s rogovima i kozjim nogama, dok u ruci drži trozubac. U mnogim današnjim interpretacijama, Sotona je neugledna osoba tamne kože, s bradicom kao koza, bez kozjih nogu. Dok je u drugim interpretacijama on šarmatna i zgodna muška, rijeđe ženska osoba koja krade ljudske duše tako da ugađa ljudskoj taštini s ponudama ili ugovorima koje su suviše dobre da bi se propustili. Zmaj Zmaj je u mnogim svjetskim mitologijama čudovište nalik golemoj zmiji ili kakvom drugom gmazu, s magičnim osobinama. Mitološka stvorenja koja posjeduju slične osobine vrlo se često pojavljuju u različitim svjetskim kulturama. Različita bića koja se sada nazivaju zmajevima vjerojatno ne potječu iz samo jednog mita, ali su spontano uključeni u mitologiju brojnih kultura diljem svijeta. Obično su prikazivani kao bića nalik zmijama ili gmazovima koja se izležu iz jaja, a imaju izdužena tijela prekrivena ljuskama; gotovo uvijek su prikazivani s velikim očima, a često (ali ne uvijek) i s krilima i kako rigaju vatru. Iako se zmajevi (ili zmajolika stvorenja) često pojavljuju u legendama širom svijeta, različite kulture drugačije ih zamišljaju i prikazuju. Kineski zmajevi (Pojednostavljeni kineski: ™; Tradicionalni kineski: Ť), i općenito zmajevi u mitologiji dalekog istoka smatraju se dobrim stvorenjima, dok su oni iz europske mitologije većinom zla stvorenja (iako postoje i iznimke). Zli se zmajevi također pojavljuju i u perzijskoj mitologiji i ostalim kulturama. Zmajevi su imali veliku duhovnu važnost u različitim religijama. U mnogim istočnim kulturama i indijanskim plemenima zmajevi su bili, a u nekim kulturama još uvijek i jesu, štovani kao predstavnici sila prirode i svemira. Povezivani su s mudrošću - često su smatrani mudrijima od ljudi - i dugovječnošću. Obično se smatralo da posjeduju neku vrstu magije ili neke druge nadnaravne moći, a često su povezivani i s vrelima, kišom i rijekama. U mitovima nekih kultura čak imaju i dar govora. Zmajevi su danas veoma popularni likovi u fantastičnim romanima i video igrama. U srednjem su vijeku zmajevi često bili simboli napuštanja vjere i izdaje, ali i ljutnje i zavisti, a s vremenom su postali i simbol velikih katastrofa. Također, bili su i simbol neovisnosti, vodstva i snage. mnogi su zmajevi predstavljali i mudrost; ubijanje zmaja nije samo samo davalo pristup njegovom blagu, nego je značilo i da je junak savladao i najlukavije od svih stvorenja. U nekim kulturama, a posebno u kineskoj, ili u okolici Himalaje, smtra se da zmajevi donose sreću. Joseph Campbell je u dokumentarcu Moć mitova (The Power of Myth) zmajeve opisao kao simbol božanskog zato što predstavljaju spoj Neba i Zemlje: obličje zmije (zemlja) i ptice (zrak, nebo). Istočna Azija U nekim dijelovima Azije zmaj je simbol sreće ili zdravlja, a ponekad ih se čak i štuje. Azijski su zmajevi smatrani mitskim vladarima vremena, a posebno kiše i vode. U Kini te u Japanu i Koreji, Modri zmaj predstavlja proljeće te element drva, a ujedno je i čuvar Istoka. Zmajevi iz kineske mitologije veći su dio vremena živjeli pod vodom, a ljudi su ponekad nudili rižu kao dar zmajevima. Kineski zmajevi nisu prikazivani s krilima kao europski zato što se vjerovalo da oni mogu letjeti pomoću magije. Žuti zmaj (Huang long) s po pet panđi na svakom stopalu je pak simbolizirao carski autoritet u Kini, a posredno i kineski narod. Kinezi često koriste termin "Potomci Zmaja" kod izražavanja pripadnosti narodu Feniks Feniks je po egipatskoj mitologiji sveto mitološko biće koje je u obliku vatrene ptice. Govori se da živi 500, 1461 ili 12594 godina (ovisi o izvoru), feniks je muška ptica crveno-zlatne boje. Nakon kraja životnog kruga feniks izgori, a iz pepela nastane mladi feniks. Mladi feniks pepeo pretvori u jaje i šalje ga u grad Heliopolis (grčki Grad sunca) u Egiptu. Govori se da se izliječi kad je ozljeđen, a to dokazuje njegovu besmrtnost - simbol vatre. Još jedna osobina mu je da pomoću suza može izlječiti bilo kakvu ranu Kentauri Kentauri (grč. Kéntauroi)) bića su iz grčke mitologije. Kentaur je polukonj i polučovjek koji šeće šumama i voli samoću. Često ih prikazuju kao raskalašena i nagla bića. Jedina je iznimka Hiron. Izvrsni su ratnici, a hrane se sirovim mesom. Kentaursko grčko ime Kentauros moglo bi biti složenica od ken i tauros što znači probadajući bik, ali bi također moglo označavati i ubojicu bikova. Kentauri su najpoznatiji zbog borbe s Lapitancima. Naime, htjeli su oteti Hipodamiju i ostale žene na dan njezina vjenčanja s kraljom Piritom, Iksionovim sinom. Ondje je bio prisutan i Tezej, junak i osnivač gradova, koji je pomogao Piritu. Jedan je lapitski junak, Kenej, kojeg oružje nije moglo raniti, bio pretučen od Kentaura kamenjem i granama drveća. No, na posljetku su Kentauri pobijeđeni i uništeni. Kao i Gigantomahija i Titanomahija, i ovaj je rat metafora borbe između civiliziranosti i barbarizma Pjesnik Pindar iznosi da je Kentaurima otac bio Kentaur, sin lapitskog kralja Iksiona i kraljice Nefele, utjelovljenja oblaka. Poslije je mlađi naraštaj Kentaura izgubio svoju surovost te su se pridružili Dioniziovoj pratnji - Satirima. Moguće je da su isprva Kentaurima smatrani Tesalijci koji su stalno jahali konje, a kasnije se ta metafora pretvorila u mit. Homer Kentaure naziva više zvijerima nego ljudima. Najpoznatiji Kentauri bili su Nes, Hiron, Fol i Eurition koji su bili likovi u pričama o Heraklu. Najpoznatiji je bio Hiron koji se razlikovao od ostalih kentaura. Kentauri su bili zloglasni kao nasilni i nekulturni pijanice. Za razliku od njih, Hiron je bio pravi kontrast, inteligentan, civiliziran i ljubazan. Bio je stručnjak za umjetnost, lov i medicinu, a također i proricanje. Odgajao je i poučavao brojne grčke junake i bogove; imao je dar kojim je omogućio svojim učenicima da otkriju svoje najveće potencijale Minotaur Minotaur (grč. Minótauros = minojski (kretski) bik) u grčkoj mitologiji mitološko je biće koje je polubik i polučovjek. Bik je još znan kao Asterius ili Asterion ("zvjezdani"), ime koje je dijelio s Minosovim očuhom. Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika. Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu Androgeja, Minosov sin, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inačica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina). Kad se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan. Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej, shrvan počinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na pučinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more. Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjeći tako da su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more. Yuki-Onna Yuki-Onna (snježna žena) je duh koji se nalazi u japanskom folkloru. Popularna je u animeu, mangi i ostalim japanskim animacijama. Nekad je zamjenjena s likom Yama-uba, ali ta dva lika nisu ista Bazilisk Bazilisk (grčki basileus, kralj) se u Grčkom i Europskom carstvu životinja spominje kao kralj reptila. Govori se da ubija pogledom. U djelu Naturalis Historia autora pod imenom Pinije Stariji, bazilisk je mala zmije koja je toliko otrovna da ostavlja trag otrova za sobom, a pogled joj je jednako smrtonosan. Bazilisk kao mitološko biće spada u kategoriju legendarnih zvijeri. Hidra Lernejska Hidra u grčkoj mitologiji stvorenje je sa zmijskim tijelom i mnogo zmijskih glava te otrovnim dahom; Tifonov i Ehidnin potomak. Lernejsku Hidru ubio je Heraklo kao jedan od svojih zadataka, a ona je sama živjela u lernejskom jezeru u Argolidi. Heraklov je zadatak bio ubiti lernejsku Hidru. Stigao je do lernejskog jezera gdje je ona živjela. Prekrio je usta i nos tkaninom da ne bi udisao otrovne pare te je ispalio goruće strijele u njezin brlog da bi je izmamio. Potom se suočio s njom te joj je srpom odsjekao glavu, ali kad bi to učinio, narasle bi nove dvije. Apolodor donosi da je Heraklo shvatio da ovako ne može pobijediti Hidru te je zamolio svoga nećaka Jolaja za pomoć. On se dosjetio (možda ga je nadahnula Atena da spale rane nakon što odsjeku glavu. Heraklo je odsjekao glavu, a Jolaj je spalio rane i to je ubilo Hidru. Jednu njezinu besmrtnu glavu postavio je ispod velika kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako završio zadatak. Druga inačica priče govori da je, nakon što bi osjekao svaku glavu, umočio mač u Hidrinu krv i koristio njezin otrov da glave ne bi ponovno narasle. Jedna inačica priče donosi da je Hera poslala raka da mu grize noge i da ga gnjavi nadajući se da će biti uzrok njegovoj smrti. Poslije ga je postavila kao zviježđe Rak na nebu da slijedi Lava, Heraklova simbola. Herar i Euristej poslije su rekli da je zadatak nevažeći jer mu je nećak pomogao te je, umjesto prvotnih deset, Heraklo morao izvršiti dvanaest zadataka. Heraklo je poslije koristio otrovne strelice da bi ubio Kentaura Nesar. Njegova je otrovana krv na posljetku ubila i samog Herakla nakon što je Nes dao Dejaniri otrovanu košulju koju je ona poklonila Heraklu bjevši ljubomorna na drugu ženu. Naga Naga ili Nagas ("zmija") su po južno Azijskoj mitologiji drevna rasa čovjekolokih-ljudi koji su ponovno oživljeni, a najpopularniji su u južnoj Indiji. Sluge su hindu boga pod imenom Varuna. Nage žive u palači Patala, u jednom podzemnom gradu. Djeca su bogova Kasyapar i Kadru. Nege su neprijetelji Garuda, božanskih ptica u budističkoj i hindu mitologiji. Duh duh (grčki lat. spiritus, mens). 1.U arhaičnim religijama, duša preminule osobe koja prebiva među preminulim predcima, a nakon eventualnog utjelovljenja opet se vraća u život; sjena, utvara. 2.U spiritizmu i okultizmu, duša preminule osobe koja se zaziva preko medija na spiritističkim seansama. 3.U monoteističkim religijama, nematerijalno, netjelesno biće, čisti duh (Bog, anđeo, đavao). 4.U Starom Zavjetu, božanski duh (ruah) koji nadahnjuje čovjeka i priopćuje mu objavu (proroci). 5.U Novom Zavjetu, otvorenost ljudske osobe prema milosti, odgovornosti i konačnom ispunjenju u Bogu. U tom smislu duh oprjeka je puti, a ne tijelu. 6.U kršćanskoj teologiji i filozofiji, nematerijalna supstancija (spiritus) koja može biti stvorena (anđeli i čovjek) i nestvorena (Bog). Ljudski duh je nematerijalno počelo, nositelj racionalnog mišljenja i htijenja. Za zemaljskog života u dubokoj je povezanosti s tijelom, prostorom i vremenom. Prema sv. Augustinu, ljudski duh je božansko prosvjetljenje, prema Tomi Akvinskome duh je dioništvo ljudske duše u božanskome. U krćanskih mistika novoplatonovske provenijencije duh je iskra duša, (scintila animae, grčki sinteresis) nerazorivi element u temelju ljudske psihe, "oko kojim duša gleda Boga i on nju". 7.U istočnim religijama, osobito u dominantnoj interpretaciji hinduizma, Adavaita Vedanti, apsolut, božansko prapočelo (Brahman), koje je identično s biti ljudske duše (Atman). U diferenciranome monizmu (Višištdadvaita Vedanta) atman je dio ili vid Brahmana, ali mu nije istovjetan u potpunosti. 8.U filozofiji, nematerijalna supstancija. Prema Platonu duh je metafizička praosnova svijeta i ljudske duše. Prema Descartesu duh (spiritus) je misaona supstancija (ens cogitans), nedjeljiva, neprotežna i posve različita od materije. U njemačkom idealizmu duh (Geist) je osnova spoznajnoteorijskih i ontoloških spekulacija. Prema Hegelu duh je stadij u dijalektičkom razvoju ideje, a očituje se u tri oblika (subjektivni ili psihološki, objektivni ili povijesni i apsolutni ili božanski duh). Materijalistički filozofi svode duh na materiju (L. Feuerbach, K. Marx). Prema nekim filozofima duh je oprjeka životu i prirodi (L. Klages, M. Scheler). Novovjekovna zapadnjačka filozofija u trajnoj je dvojbi o supstancijalnosti i osobnosti duha, dok su suvremene prirodne znanosti praktički potpuno izbacile pojam duha iz svoga nazivlja. Zombie Zombie je tradicionalno nemrtvo biće koje je oživljeno na Karibima pomoću vudua. To je mrtvo tijelo re-animirano u živo, a za zombije još koristimo naziv živi mrtvac. Zombiji su postali jedni od neizostavnih likova horor romana današnjice, a hrane se ljudskim mesom. Asocijacija sa stanjem u kojem se zombiji nalaze je zombizam Jednorog Prema mitologiji, jednorog je bijeli konj sa rogom na čelu i srebrne krvi. Vjeruje se da onaj tko ubije to veličanstveno biće i pije njegovu krv, bit će zauvijek proklet. Osim toga, vjeruje se da njegova krv spašava čovjeka na samrti, ali spašena osoba je onda osuđena na proklevstvo poluživota. Ork Riječ ork dolazi od latinske riječi Orcus, imena boga Plutona, kralju podzemnog svijeta. Kasnije ukazuje i na sam podzemni svijet. Riječ se kasnije pojavila u germanskim jezicima bez svog latinskog svršetka, u poznatijoj formi "Orka". Onda ga je J.R.R. Tolkien oživio u svojim fikcijskim pričama o Međuzemlju kao ime rase stvorenja koja su često služila zlim silama kao vojnici. Goblini Goblini su patuljci s velikim nosom i ušima, pametni su i mrze društvo. Vrijedno rade u čarobnjačkim bankama Pandora Pandora je navodno bila prelijepa mlada dama koju su bogovi poslali na zemlju ne bi li se osvetili smrtnicima za krađu vatre (krivac je bio Prometej). Ona je sa sobom donijela kutiju punu ovozemaljskih užitaka, problema, osjećaja i sl. Ljudima je rečeno da ne otvaraju kutiju, no poznajući ljudsku narav, bogovi su računali na suprotno. I zaista, ljudi su otvorili kutiju i tada su iz nje izašli svi jadi ovog svijeta prije no što su ljudi zatvorili kutiju. Kada su je konačno zatvorili, na dnu je ostala samo nada. I zato je ona danas svojstvena ljudima t. kako bi rekli: uvijek ima nade. |
21.11.2006., utorak
Always Will Be
|
Always Will Be Our sun is set, our day is done, I'm left here wondering Is this the end, my final words to you Day turned to night and now you're gone, I'm left here pondering Can this be true, are we really through You were the wind beneath my wings, taught me how to fly With you I lived among the kings, how could this ever die So I say farewell, I'm yours forever, and I Always Will Be We were one, we were all, we were the only Future full of hope, nothing could stand in our way But dreams can change, visions fall, I feel so lonely I would walk through fire for just one more day You were the angel of my life, taught me to be free Now I'm a stranger in your eyes, walls are closing in on me So I say farewell, I'm yours forever And I Always Will Be Missing you, in my heart you are The One And you Always Will Be When I turn to the east, I see no dawn, but after darkness comes the light And when I turn to the west, the silent night hides all Where is the light that shines so bright So I say farewell, I'm yours forever And I Always Will Be Missing you, in my heart you are The One And you Always Will Be Nah-nah-na ... and you Always Will Be Nah-nah-na ... and you Always Will Be And you Always Will Be my Little One you are And you Always Will Be |
13.11.2006., ponedjeljak
Rune
|
Rune su izvorno pismo korišteno u Sjevernoj Europi .Pismo datira još od 2. stoljeća naše ere i trajalo je kroz cijeli Srednji vijek.Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmišljene su za urezivanje u tvrde površine kao u drvo, kamen, metal, kost. Nađene su urezane na nadgrobnim pločama, mačevima, urnama, štitovima i draguljima te objektima u kućnoj uporabi poput kutija, na okvirima vrata.. Rune su drevno abecedno pismo, od kojeg svako slovo posjeduje ime koje ima značenje, kao i odgovarajući zvuk. Rune su korištene u poeziji, gatanju, inskripcijama, ali nikad kao izgovorena riječ. Od početka, Rune su preuzele ritualnu funkciju, korištene za proricanja, divinaciju u kojima se prizivaju više sile koje mogu utjecati na živote i sreću ljudi. Vještina runskih majstora doticala je svaki aspekt života, od sakralnih do najpraktičnih dijelova. Postojale su rune i čarolije koje su utjecale na vrijeme, plime, žetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, rađanje i smrt. Rune su se urezivale na amajlije, krigle, koplja, kolibe i brodove. U runskim divinacijama su se koristile grančice i kamenja jer su, kao prirodni objekti, utjelovljavali drevne moći. Runski simboli su urezivani u dijelove drveta, utisnuti u metal ili urezani u kožu koja je bila umakana u ljudsku krv , čime se smatralo da se pojačava potencija čarolije.Najčešće su bile na glatkoj površini kamenčića s nacrtanim simbolima na jednoj strani.Runski majstori s posjedovali kožne vrećice u kojima su bili ti kamenčići, na svakom po jedna runa. Protresli bi vrećicu i pobacali ih po podu. One rune koje su pale sa simbolima okrenutima prema gore su tada interpretirane. Rune su ultimatno magično oruđe za rituale s nordijskim božanstvima.Svaki runski simbol u sebi sadrži elementarnu silu koja korespondira sa značajkama boga ili nekom prirodnom moći. Svaka runa je ujedno i slovo kao i nosilac prirodne potencije.Rune su nasljednici šamanskih simbola moći, čiji korijeni sežu duboko u prošlost prije početka samog pisma. Lingvistično gledano, riječ «runa» ima konotaciju misterije. Sama riječ se vjeruje da dolazi od Indo-europskog korijena ru,što znači «misteriozna ili tajna stvar». Svaka oznaka koju zovemo runa je riznica znanja i značenja, ali toj se mudrosti može pristupiti samo marljivim učenjem runske vještine u svim njenim aspektima. Runski sistem je dinamičan, fleksibilan, kreativan i otvoren za daljnji razvitak. Realnost je fluidna i svaki put kad se koriste ruune one reagiraju na novi način prema toj tekućoj, promjenjivoj realnosti. Prema legendi, Odin je otkrio rune preko mukotropne samospoznaje.Odin se ranio sa svojim moćnim kopljem Gungnirom i obješen za noge, visio je devet dana i devet noći sa Yggdrasila, Drva svijeta, i gledao je u ponore Niflheima razmišljajući o misteriji runa. Njegova žrtva je bila danak za pridobivanje te teško stečene spoznaje.Sa svojom patnjom,Odin je pridobio znanje o misteriji runa, a s tom mudrosti je zadobio moć nad svime-Odinova patnja je zaključena bljeskom u uvid kojimu je dopustio da otpusti puni potencijal runa za ljudsku upotrebu. Rune variraju u broju, imenima i obliku. Temeljna njemačka abeceda se sastojala od 24 rune.Od ranog 19. stoljeća u Sjevernoj Umbriji i anglosaksonskim područjima se broj povećao na 33, a kasnije su je Vikinzi smanjili na 16. Od 5000 runskih zapisa do sad otkrivenih, većina ih je nađena u Švedskoj, gdje su korišteni u Vikinško doba u pisanju nadgrobnih natpisa. U nekim predjelima rune su obilježene kao poganske, a negdje su imale blagoslov Crkve. U anglosaksonskoj Engleskoj, na primjer, runske spomen ploče su se pojavile tek u kršćanska vremena. |
13.09.2006., srijeda
|
Manowar Warriors Of The World DISSECTION - Where Dead Angels Lie |
31.08.2006., četvrtak
Naslov si odabrite sami
|
Porijeklo sotonizma nije posve definirano. Prema nekim izvorima smatra se da je francuski casnik Gilles de Rais jedan od prvih osnivaca. Rais, koji je 1440. godine optuzen i pogubljen zbog carobnjastva, kanibalizma i sadizma, i koji se prema nekim izvorima ubraja medju tzv. “istorijske vampire”, svakako je jedna od prvih osoba koje istorija biljezi kao demonopoklonstva. Procvat sotonizma se desava u Francuskoj za vrijeme kralja Louisa XIV. (17 i 18 stoljece). U Lingurgu su djelovali u drugoj polovici 18 stoljeca vrlo surova grupa sotonista (nazivali se “Jarci”), a koji su odrzavali obrede crnih misa, popracene zlocinima, mucenjima i silovanjima. Preko 400 pripadnika ove skupine bilo je uhvaceno i objeseno, ali oni ipak nisu nestali sve do 1780. Prva knjiga o sotonizmu “Grimore of Honorious” stampana je u 17. Stoljecu, mada je najvjerovatnije puno starija. Tu su skupljene sve upute za odrzavanje crnih misa pomocu kojih se priziva demon. Dolazi do pravog buma sotonizma i odrzavanja crnih misa koje obicno vode iskvareni svecenici koji na misama odrzavaju orgije i seksualno-magicne orgije. Takvi rituali bili su najcesce u Francuskoj i odvijali se pod pokroviteljstvom ljubavnice Louisa XIV, madamme de Montespan, a odrzavao ih je okultista La Voistin i svecenik Abbe Guiborg. |
16.08.2006., srijeda
Sotonizam
|
Najpoznatiji sotonisticki obredi odrzavali su se u 19. stoljecu u Francuskoj, a vodio ih je Abbe Boullan koji je bio vodja ogranka karmelicanske crkve i navodno je prakticirao crnu magiju i zrtvovanja djece. Sirenju novog vjerskog poretka stao je u kraj 1848 papa koji je izopcio ovaj red i njegove sljedbenike. Osnivac ovog ogranka, Eugene Vintras, optuzen je za izvodjenje crnih misa koje je vodio gol, masturbirajuci za vrijeme molitve za oltarom, te za homoseksualnost. Boullan je skupa sa svojom ljubavnicom, casnom sestrom Adele Chevalier, pobjegao iz samostana, izrodili su dvoje djece, a Boullan se specijalizirao za istjerivanje demona metodama koje su ukljucivale i mjesavinu ljudskog izmeta i hostije koju je opsjednuta osoba morala progutati. Na jednoj od crnih misa zrtvovao je i jedno od svoje djece. Vjerovao je da se prvobitni grijeh Adama i Eve moze iskupiti samo upraznjavanjem seksa s inkubusima i sukubusima, odnosno seksualnim demonima. Stanislas de Guaita, inace pripadnik njegove grupe, autor je djela “Sotonin hram”, a bio je u stalnom sukobu s Boullanom, a neki smatraju da je i odgovoran za njegovu smrt (Boullan je naime umro od srcanog udara). Pocetkom dvadesetog stoljeca slijedi nova era sotonizma koja se utjelovila u liku Aleistera Crowleya, poznatog kao oca modernog sotonizma. Medjutim, mada je u njegovim ucenjima ocito obozavanje demona, posebno Sotone, on sebe nikad nije smatrao sotonistom, vec se deklarirao kao carobnjak i okultist. |
30.07.2006., nedjelja
CRNI SABAT
Posto je molitva poprilicno duga, a isto tako i pripreme za nju i nakon nje izdvojit cu samo neke dijelove. Potreban je oltar (veliki kamen ili drvena ploca), dva crna svijecnjaka s umetnitim svijecama od ljudske masti, magiski bodez sa crnom drskom, posuda s krvlju, kadionica s tamjanom pomjesanim s krvlju jarca, krtice ili sismisa, cetiri nokta pogubljenog kriminalca, glava crne macke koja je pet dana hranjena ljudskim mesom, rogovi jarca i lubanja ubice vlastitih roditelja. Poprilicno morbidno do sad, ali ima jos. Pored oltara treba staviti figuru jarca, podignutu u sjedeci polozaj, sa svijecom postavljenom izmedju rogova, koja ce prestavljati djavola, a to moze biti i velika crna macka s odrezanom glavom i plastom prebacenim preko tijela. Medju noge ovoga lika postavlja se falus. Dvije djevojke trebaju sjesti ispred ovog lika, ostalo drustvo u polukrug, licem okrenuto oltaru. Veliki svecenik zatim nudi figuri djavola bijelu repu moleci ga za pomoc. Nakon toga slijedi kompletna molitva koja bi trebala prizvati Sotonu. |
27.07.2006., četvrtak
Crna misa
|
Za crnu misu, mada predstavlja osnovni sotonisticki obred, ipak postoji vjerovanje da podrijeklo i price o njoj potjecu iskljucivo iz literature i legendi, ciji se korijeni mogu naci u srednjem vijeku kad su ljudi poceli kombinirati krcanske rituale s magijskim. Prema nekim izvorima, danas poznati oblik crne mise razvio se tek negdje pocetkom 17 stoljeca s progonima vjestica. Ponekad sotonisticki svecenik stavlja hostiju u vaginu zene s kojom ce imati spolni odos tokom mise, ili je odnos analan. Rijeci molitve se citaju naopacke, od kraja prema pocetku. Svrha crne mise je svetkovina zla i obicno za cilj ima bacanje uroka u proklinjanje, kao i oslobadjanje tzv. energije nakon spolnih odnosa. Termin “crna misa” prvi put se spominje u Engleskoj 1896, mada je posve sigurno da su se takve crne mise odrzavale i ranije, tokom sedamnaestog stoljeca. Najvjerovatnije su zaceci crne mise nastali kad su carobnjaci i magi poceli koristiti neke dijelove krscanskih rituala da bi ih iskoristili za vlastitu magiju, a kako su u nekim slucajevim ciljevi bili zli, doslo je do perverznog okretanja katolickih rituala. Ali ipak, crna misa, kao svetkovina Sotone i Antikrista, novijeg je doba. Najvjerovatnije su se odrzavale na francuskom dvoru i na okupljanjima engleskog Hellfire kluba, te na ruskom dvoru, a malo je vjerovatno da su templarskog porjekla. Crne mise bile su dio religijske prakse Sotonisticke crkve Antona Szandora LaVeya u Los Angelesu, a sluzile su ne kao parodija krscanskog boga, jer LaVey nije u njega vjerovao, nego kao svetkovina slavljenje Sotone. Medjutim, i u ovoj organizaciji crne mise vrlo brzo su odbacene, jer su okarakterizirane kao zastarjeli oblik stovanja. |
26.07.2006., srijeda
I'm Back
|
Glavnu sotonističku organizaciju, Đavolju crkvu, osnovao je Anton LaVey. Članovi Đavolje crkve ne ubijaju malu djecu, ne kolju piliće. Oni zapravo imaju malo veze s gotskim sotonizmom kakav poznajemo u Europi. Doktrina Đavolje crkve je jednostavna: ljudi su sebične životinje u potrazi za ugodom, pa je beskorisno izmišljati moralna, filozofska ili vjerska opravdanja. Živimo naše žudnje i mržnje bez kompleksa, i sve će biti bolje. Godine 1975. dogodio se raskol u Đavoljoj crkvi, što je dovelo do stvaranja konkurentske organizacije, Setova hrama. Ta se organizacija, više sklona metafizici, posvetila putu lijeve ruke koji štuje izoliranu inteligenciju utjelovljenu u egipatskom bogu Setu. Za setance, mračni put sastoji se u tome da se osigura trajno postojanje ega, za razliku od puta desne ruke čiji je cilj rastvaranje ega u božanskom. Pritom, setanci kao da ne znaju kako je to ustrajavanje na vječnosti sebstva u savršenu skladu s kršćanskom dogmom! Nije li Paul Claudel rekao da je budizam nadahnut Đavlom jer propovijeda nepostojanje sebstva? TEHNIKE: Đavolja crkva često koristi obrede, ali riječ je ponajprije o psihodramama namijenjenim oslobađanju ega od njegovih kulturalnih i društvenih okova. Ona koristi enoške ključeve koje je cijenio već Aleister Crowley, ali im daje posve osobno značenje. Setov je hram podijeljen na pilone, od kojih je svaki posvećen nekoj različitoj grani okultizma. Prema setancima, magija se dijeli na nižu crnu magiju koja služi osiguranju svjetovnog uspjeha, i višu crnu magiju koja služi jačanju ega kako bi ovaj izbjegao rastvaranje koje prati fizičku smrt. POZICIJA: Snažno nadahnuta objektivizmom Ayn Rand i nekim misliocima poput Nietzschea ili Maxa Stirnera, Đavolja crkva je vjersko očitovanje tog desničarskog anarhizma ili libertarijanstva kojim je prožet dobar dio američke kulture, bila ona rubna ili ne. Zapravo, njihovo zagovaranje osobnog egoizma i snažnog društva bez samilosti za zločince, ne razlikuju ih mnogo od njihovih neprijatelja, baštinika moralne većine. Setov je hram još žučljiviji, sa svojom otvorenom naklonošću prema germanskoj "željeznariji" tridesetih godina. On kategorički opovrgava sve optužbe za rasizam i nacizam i tvrdi da u njihovu upravnom odboru ima mnogo Židova. Može biti, dakle, da je riječ tek o žalosnom nedostatku ukusa. Treba zabilježiti da Hram danas vodi pisac znanstvene fantastike Don Webb, i da neki setanci djeluju kao da sumnjaju u djelotvornost same uzvišene crne magije za osiguranje besmrtnosti. Oni radije osmišljavaju "racionalnije" metode transhumanista i ekstropičara. |
23.07.2006., nedjelja
|
Nakon nedavnog "otkrića" piramide u Visokom, nedaleko od Sarajeva, čije postojanje je većina ovdašnjih znanstvenika zanijekala, čini se da novini sličnim pričama o potrazi za "bošnjačkim korijenima" na ovim ... ... prostorima nema kraja. Naime, nedavno je Nenad Filipović, sin profesora Muhameda Filipovića, objavio tekst u kojem tvrdi kako mitska bića poput vukodlaka i vampira vode podrijetlo iz BiH, te da su poslije s ovih prostora preseljena u Podunavlje. Dakle, grof Drakula bi uskoro mogao biti - Bosanac! Prema Filipovićevim tvrdnjama, najpoznatija mitska bića u BiH se većinom nazivaju stuhe, vampiri i vukodlaci. Kada su u pitanju vještice, prema hercegovačkom vjerovanju one mogu biti djevojke, udane žene i udovice. No, s druge strane, vjerovanje o stuhi uči da su stuhe ljudi s nekavim duhom u sebi. I dok su vještice pretežno žene, stuhe su najčešće muškarci, i to stariji od pedeset godina. Prema Filipovićevim tvrdnjama, vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posljedica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Najpoznatiji vampir među bošnjacima navodi se Lampir Meho. Ovaj bosanski vampir bio je paoznat u glamočkom kraju, a predanja o njemu sežu čak i izvan granica BiH do Karlovca. Kako ne bi došlo do zabune, najčešći izrazi za vampira u Bosni su lampir, lampijer, lapir, vukodlak i vukozlačina. Tako je vampir Meho postao lampir. Uz vampira Mehu, drugi najpoznatiji bosanski vampir navodi se Pajo Tomić iz okoline Vlasenice. Kada je u pitanju Hercegovina, vapirima je, čini se, bila draža istočna od zapadne Hercegovina. Tako Filipović navodi i najpoznatijeg vukodlaka iz toga kraja. Riječ je o izvjesnom Korkutu koji se u predanjima spominje kao vukodlak koji je gnjavio nevesinjsku kasabu. Kako je u posljednjih deset godina ustaljena praksa u bh-društvu da se sve društvene pojave i fenomeni politiziraju, od politikantstva nisu ostali pošteđeni ni vukodlaci, stuhe i vampiri. Naime, Nenad Filipović preko bosanskih mitova pokušava postaviti novu definiciju suživota u BiH, prema kojoj se poništava dosadašnja o suživotu jednih pored drugih i prerasta u život jednih s drugima. Ovom konstatacijom Filipović se obrušava na pojedine povjesničare koji, kako kaže, u zadnje vrijeme šire novi mit i ideologiju o "mitologiji komšiluka". Pri tome upućuje oštru kritiku na adresu poznatog i u svijetu priznatog povjesničara iz BiH Srećka Džaje koji prodaje "mit komšiluka" kao civilno-društveni liberalizam, a ideološko ishodište mu je u katoličkom europocentrizmu. Na kraju, povijest BiH bi se po Filipoviću trebala zrcaliti upravo u mitološkim predanjima o vampirima stuhama i vukodlacima i kao takva se suprotstaviti zemljama koje njeguju ideologije da su predziđe kršćanstva, Europe ili kulture zbog osjećaja nesreće da im je netko onemogućio da tamo pripadaju. |